Veleposlanstva Dijete Isus
Naslovnica

Ukazanje milosrdnog djeteta Isusa kod zdenca Maria Annuntiata na zemljištu Kuće Jeruzalem 25.05.2022 (25. svibnja 2022. god.)

Vidim veliku zlatnu svjetlosnu kuglu koja prelijepo sjaji i dvije manje svjetlosne kugle pored nje. Sve je obasijano zlatnim svjetlom. Velika kugla se otvara i milosrdno dijete Isus izlazi. Nosi veliku zlatnu krunu, bijelozlatnu haljinu i ogrtač, u rukama nosi zlatno žezlo i blistavu knjigu. Sada vidim kako na blistavoj knjizi koju drži u svojoj lijevoj ruci piše „Vulgata“. To je Sveto pismo. U svojoj desnoj ruci Kralj nebeski drži svoje zlatno žezlo. Milosrdno dijete Isus ima plave oči i kratku tamnosmeđu, kovrčavu kosu. Sada dva anđela izlaze iz drugih dviju manjih svjetlosnih kugla. Odjeveni su u jednostavne bijele haljine. Tamnoplava kosa anđela seže do  njihovih ramena. Sada  prostiru bijelozlatni ogrtač djeteta Isusa. Ogrtač božanskoga djeteta nas prekriva kao šator. Milosrdno   dijete     Isus     nosi zlatno,     sjajno       srce   na        svojim prsima. Anđeli pjevaju: „Misericordias Domini in aeternum cantabo.“(3 puta)

Gospodin nas gleda i blagosljiva nas: „U ime Oca i Sina - to sam Ja - i Duha Svetoga. Amen.“ Vulgata se otvara na odlomku Knjige o Makabejcima 4. Nevidljiva ruka dalje lista u Svetom Pismu i vidim Pavao, Rimljanima 12.

M.: „Ne poznajem te odlomke, Gospodine. Moram ih pročitati.“

Onda ne vidim više Sveto Pismo. Milosrdno dijete Isus se približava. Traži od mene da svoje ruke ispružim u obliku posude, onda stavlja jedan krvavi trn u moje ruke i govori:

„Dragi prijatelji, ovaj trn je iz moje trnove krune. Trnovu krunu su mi na zemlji dali da bi me ismijali. Taj trn predstavlja manjkavo pouzdanje. Molite: „Isuse, ja se uzdam u tebe!“ Kada bi se čovječanstvo samo pouzdalo u mene, onda bi primilo rijeku moje milosti.“

Anđeli se klanjaju pred  djetetom  Isusom i pjevanju: „Sacratissimum cor  Jesu, confido in te!“

Kralj milosrđa govori:

„Djelo je moga milosrđa da vam dolazim u obliku svoga svetog djetinjstva. Pouzdajte se u moje milosrđe. Prolaziti ćete kroz teško razdoblje. No sa mnom će biti lako. Raširio sam svoj šator nad vama. To je moj šator zaštite i ljubavi. Slušajte moju Riječ. Shvatite moju Riječ ozbiljno. Ja ću vas voditi kroz ovo vrijeme.

Gospodin govori M.: „Uzdaš li su u Mene?“

M.: „Da, Gospodine, ja se uzdam u Tebe!“

Milosrdno djete Isus govori: „Voliš li Me?“

M.: „Da, Gospodine, volim Te!“ Pogledaj na ljude koje ovdje mole, Gospodine. Molim te, smiluj nam se!“

Gospodin nas sviju gleda i govori: „Udijeliti ću vam svoje milosrđe!“

Onda mi govori da gledam trn koje se još nalazi u mojoj ruci. Na trnu se sada nalazi jedna bijela ruža. Božansko dijete je napravilo da ta velika bijela ruža naraste iz tog krvavog trna. Ta ruža ne predstavlja samo čistoću, nevinost i vjernost. Kako mi je božansko dijete objasnilo, ta bijela ruža stoji i za svetce koji bivaju očišćeni po Njegovoj Predragocjenoj krvi i koji svjedoče o Njemu, Gospodinu. Ta vojska svetaca postoji i bit će ih više kako mi božansko dijete govori.

M.: „Hvala ti, Gospodine.

Milosrdno djete Isus govori: „I vi budite milostivi sa svojim bližnjima. Pogledajte na Kuću milosrđa. Hitno je!“

Sada Gospodin prislanja žezlo na svoje Presveto srce i ono postaje škropilo njegove Presvete krvi. On nas škropi sa svojom Presvetom krvi.

I dok to radi, dijete Isus govori: „U ime Oca i Sina - to sam Ja - i Duha Svetoga!“ Nalaže nam da molimo: „O, moj Isuse, oprosti nam naše grijehe,...“

Sada Kralj nebeski ide k ljudima i gleda svećenike. Milosrdno djete Isus govori:

„Ljudi ne razumiju da sam ja pripremio svoje apostole. Ja sam im naložio da po mome ovlaštenju čine sve. Ja sam im u ime Vječnoga Oca naložio da osnuju Svetu Katoličku Crkvu u kojoj je Otac, u kojoj sam ja cio. Svijet to ne razumije, ali ja sam u Svojoj Crkvi. Iako će ona patiti, vrata pakla je neće nadvladati.“

M.: „Iako dolaze teška vremena, Gospodine?“

Djete Isus na upozorava s ozbiljnim pogledom: „Ostanite vjerni!“

Kralj nebeski se pozdravlja: „Adieu!“

M.: „Adieu, Gospodine!“

Gospodin se vraća u svijetlost i svjetlosna kugla ga posve obuzima, postaje manja te nestaje. I sveti anđeli se vraćaju u svoje kugle i nestaju.

Ova poruka se objavljuje bez namjere da se osporava odluka crkve.

 Osobna bilješka: Dr. Hesemann je imao Bibliju pri ruci tijekom ukazanja i utvrdio je da oba mjesta iz Biblije u Knjizi o Makabejcima 4 odgovaraju našem današnjem vremenu.

Božji šator: 2. Mojsije/Izlazak 29,42-43, Psalam 15,1, Psalam 26 Alioli Biblija, Psalam 61, 4-5, Jezaja 33, 20-22, Otkrivenje 212.

Misericordias Domini in aeternum cantabo (Psalam 89,2 Tužaljka o koljenu Davidovu) Prijevod: O ljubavi Jahvinoj pjevat ću dovijeka.

Gospodin nam izričito nalaže da ostanemo vjerni nauci Katoličke Crkve. Ne moramo činiti nemoguće stvari. Upozorava nas da ostanemo vjerni.

Copyright

Bilješke glede biblijski odlomaka od Dr. Michaela Hesemanna:

Dva odlomka na koje Gospodin u obliku Praškog djeteta Isusa ukazuje su poruka za sebe. No što je Gospodin mogao misliti sa time? Počnimo s poznatijoj Poslanici Rimljanima čije 12. poglavlje ima tri teme:

Upozorenje od posvjetovljenja („Ne suobličujte se ovom svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabrati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno.“ - Rim 12,2), opomena da se prema darovima koje se primilo, nađe zadatak u zajednici i poziv na život po Duhu. Povezano s drugim odlomkom, mislim da je upozorenje od sekularizacije, od prilagođavanja svijetu, najvažniji dio.

Malo je teže razotkrit značenje iz Knjige Makabejcima 4, jer postoje dvije knjige Makabejaca koje obadvije imaju četvrto poglavlje. Uostalom su Knjige Makabejcima prakatoličke; Luter ih je smatrao nevažnim te ih je uklonio iz svoga prijevoda Biblije. U židovstvu pak su jako priznate te su temelj slavlju Hanuke koje podsijeća na posvećenje hrama 164. god. prije Krista. One nas vode u jedan period koji, tako reći, ozačava prijelaz iz svijeta Starog Zavijeta u svijet Novog Zavijeta, u vrijeme Helenizma. Aleksander Veliki je u 4. stoljeću prije Krista osvojio zadnje od istočnjačkih velikih carstava, carstvo Perzijanaca, te je ustanovio grčko svijetsko carstvo koje je nakon njegove smrti bilo podijeljeno između njegovih generala. Jedan od njih, Ptolemaios, postao je kralj Egipta, a drugi, Seleukos, kralj carstva koje se prostiralo od Male Azije do Baktrije (Afganistan) i kojem je isto pripadala Sveta Zemlja. Kako je grčki utjecaj rastao, nastale su dvije stranke u židovstvu, tako reći „modernisti“ koji su se prikonili helenističkoj kulturi novih vladara i „tradicjonalisti“ koji su na to gledali sumnjičavo te se distancirali od te kulture jer je bila pod utjecajem poganstva te se nije slagala s Božjim zakonima. Tako su modernisti primjerice dali sagratiti „Gymnasion“ u Jeruzalemu gdje su po grčkom običaju mladići goli (gr. gymnos) radili sport. Da se tijekom tih tjelensih vježba pri kojima su bili potpuno goli nebi razlikovali od Grka, puno helenističkih židova su čak poništili svoje obrezanje (1 Mak 1,15). Židovi vjernici su to smatrali besramnim činom, osobito zato što je s tom golotinjom i došao grčki loši običaj pedofilije. Kada je selekuidski kralj Antiohus IV. uz to naredio da se obustavi žrtvovanje u jeruzalemskom hramu kao i subotnji odmor te se umjesto toga postavi u hramu slika Zeusa i da mu se žrtvuju „nečiste životinje“, kao primjerica svinje, te kada se nastojalo uništiti i svaki spomen na židovsku religiju u korist religijske homogenizacije koja je bila naređena od novih vladara („svi su trebali postati jedan jedinstveni narod i svak se trebao odreći svojih svojstava“), židovi vjernici su se pobunili pod vodstvom svećenika Mattatiasa i njegovog sina Judasa, zvanog Makabeus („čekić“). Dok je kralj ratovao u istoku svoga carstva, pobunjenici su gerilskim taktikama uspjeli podvrgnuti svojoj kontroli pokrajinu Juda. Hram je bio očišćen od svih „odvratnosti koje su počinjene svetom mjestu“ te je bio ponovno posvećen čega se i danas sijeća slavljeći Hanuku.

4. poglavlje prve knjige o Makabejcima dakle najprije spominje nekoliko gerilski napada na selekuidski garnizon, a osobito čišćenje i posvećenje hrama koji je prije bio okaljan i obečašćen. Koruptna i okupatorima odana grupa svećenika se zamijenila „svećenicima neokaljanima, vjernima zakonu...da bi očistili Svetište...“ (1 Mak 4,42).

Druga knjiga o Makabejcima nije nastavak prve knjige, nego paralelno izviješće jednog drugog autora, vjerovatno Jasona Cirenskog koji je pisao za židove u Aleksandriji. Ovdje se u 4. poglavlju eksplicitno opisuje uvođenje poganskih običaja u Jeruzalem te korupcija helenističkog svećeništva. Tako si primjerice jedan osoba imenom Jason kod kralja kupio službu kao Veliki Svećenik te je dao sagraditi „sportsku školu te vježbalište za mlade“ te je „među svojim sunarodnjacima uveo grčki način života“ (2 Mak 4, 9 - 10). Nadalje je uništio uobičajeni ustav te je uveo nove, protuzakonite običaje. Namjerno je dao sagraditi sportsku školu odmah ispod dvorca i sinove najugednijih obitelji je natrao da stave grčke kape.  Tako je sve grčko postalo moderno i ljudi su prihvatili strani način života. Krivac tomu je bila neumjerena pakost zloga Jasona koji je ime Velikog Svećenika stekao na nepravedan način. Na kraju svećenici nisu više brinuli o službi oko oltara; hram u njihovim očima nije vrijedio ništa a za žrtvovanje nisu više imali vremena. Radije su na zvuk zvečke odjurili do sportskog igrališta da bi sudjelovali u bacanju diska, igri koja je po zakonu bila zabranjena.“ (2 Mak 4, 11-14).

Naravno se nije radilo o bacanju diska samom po sebi, jer on nije bio zabranjen nigdje u mojsinskom zakonu, nego o tome kako se taj sport prakticirao - radilo se o tome da su bili goli dok su prakticirali taj sport.

I ovdje je, po mome mišljenju, poruka ovoga odlomka. Treba nam dati do znanja da nema blagoslova od svećenika i biskupa koji su prilagođeni duhu vremena, koji su koruptni i moralno propali. Pa čak i odlomak iz poslanice Rimljanima koji se isto navodi upozorava od prilogađavanja svijetu. Umjesto toga smo pozvani da stanemo na stranu onih svećenika i biskupa koji su vjerni svojoj službi. Pomoću njih hram Božji biti će očišćen od odvratnosti počinjenih na svetom mjestu i Crkva može biti obnovljena po Božjoj zamisli a ne po onoj ljudskoj. Na njima počiva Njegov blagoslov.